Pronađi me na drugoj strani: izazovi obrnute učionice
Blog

Pronađi me na drugoj strani: izazovi obrnute učionice

Piše: Mira Petrović, prof.

Zašto „obrnuti“ učionicu?

Obrnuta učionica ponekad može izgledati kao „putovanje na drugu stranu“, kako učiteljima tako i učenicima, ali kad god se angažiramo u nepoznatom kontekstu i izađemo iz svoje zone udobnosti najbolje učimo kako se nositi s neočekivanim situacijama koje se mogu pojaviti u svakodnevnom životu. Lako se može reći da danas postoje mnogi učenici koji samo žele pronaći odgovor u knjizi i za to dobiti dobru ocjenu. Pa ipak, ono što bi u naše moderno doba trebalo biti u fokusu – ako se želimo dokazati kao uspješni obrazovni djelatnici – je upravo samoučenje, koje ne bi smjelo postati samo prečesto korištena fraza bez odjeka u praksi. Naučiti djecu kako preuzeti odgovornost za vlastite izbore bit će od glavne važnosti u njihovim životima, i to je nešto na što trebamo obratiti posebnu pozornost.

Što to znači?

Obrnuta učionica je preokret tradicionalnog podučavanja i domaćeg rada. Umjesto da se fokusiramo na razumijevanje i pamćenje u razredu i obavljanje težeg posla „višeg razmišljanja“ kod kuće, zar ne bi bilo bolje napraviti ono što je lakše doma, a koncentrirati se na interakciju, vježbu, analizu i procjenu u školi? Škola je mjesto gdje se učenike može angažirati u grupnom radu i radu u paru, gdje mogu raditi projekte ili imati debate, primijeniti i analizirati materijal koji su otkrili kod kuće, dok se učitelji / ice mogu fokusirati na one đake koji imaju poteškoća s primjenom onoga što bi trebali znati.

Zamislimo, primjerice, učenike koji se u trećem razredu srednje škole opet susreću s pogodbenim rečenicama. Umjesto da po stoti put prolazimo pravila na satu, profesori mogu napraviti prezentaciju koju će učenici pogledati i analizirati kod kuće, a u školi mogu raditi zadatke koji u fokusu imaju više ili manje kreativne zadatke:

  • tradicionalne gramatičke vježbe
  • pronalazak pjesama koje u sebi sadrže kondicional
  • postavljanje zanimljivih pitanja koja potiču raspravu (npr, Da možeš živjeti bilo gdje na svijetu, gdje bi otišao i zašto?, Da moraš odabrati jednu hranu koju bi jeo do kraja života, koja bi to hrana bila?, i slično)
  • pogađanje i diskusiju: Da Alexander Fleming nije otkrio penicilin, ...; Da Shakespeare nije napisao sva svoja silna djela...)
  • bilo što što vam padne na pamet a remeti dosadu tradicionalnog sata.


Znanstvena fantastika?

Neki bi mogli reći da se obrnuta učionica ne može primijeniti u svakoj situaciji i ja vjerujem da je to točno. Uvijek će biti učenika koji ne mare i ne rade domaći rad, onih koji nemaju pristup internetu, grupa koje su prevelike da bi ih se organiziralo i natjeralo da rade zajedno. Upravo je to razlog zbog kojeg učitelji moraju biti spremni na rješavanje ovakvih prepreka. Prvenstveno, oni trebaju znati kako stvoriti ili odabrati pravi video, podcast, članak ili blog (paziti na duljinu, primjerenost razini učenika, razumljivost). Trebaju promisliti o tome što napraviti s đacima koji neće odraditi svoj dio posla kod kuće. Nadalje, trebali bi znati i kako podijeliti sadržaj koji smatraju važnim (Amber sustav u školi Jantar, ili dobro poznate stranice kao Edmodo i EdPuzzle). S druge strane, učenici bi trebali shvaćati zašto rade to što rade, zbog čega uvijek treba dobro objasniti ciljeve i ishode pojedinih aktivnosti. Na ovaj način će im sadržaj uvijek biti dostupan: moći će pauzirati, zastati, razmisliti o gradivu. Drugim riječima, bit će odgovorni za to što pokušavaju shvatiti sadržaj koji će kasnije morati podijeliti sa svojim vršnjacima.

Zvuči komplicirano? Tko kaže da moramo početi na veliko? Krenimo polako. Obrnimo jednu lekciju, jednu cjelinu, jedan razred, ono što smatramo prikladnim. Pronađimo jedan dio u kurikulumu koji stvara problem našim đacima i pokušajmo. Naposljetku, nije li eksperimentiranje s pristupima i metodama ono što učitelji rade cijelo vrijeme?

Prijavite se na vrijeme
Prijave za Tečaj