Iz prekrasnog Stockholma, grada brojnih otoka, mostova i prekrasnih parkova, vraćam se s novim iskustvima, idejama i alatima koje ću moći primijeniti u svom radu. U Stockholm me doveo tečaj Empowered Teachers: Rediscover Your Motivation & Energy, koji je bio usmjeren na učitelje, njihovu motivaciju, energiju i dobrobit na radnom mjestu. Kroz niz zanimljivih aktivnosti, razgovora i praktičnih zadataka imali smo priliku zastati, pogledati svoj svakodnevni rad iz drugačije perspektive i razmisliti o tome što nas pokreće, a što nam oduzima energiju. Kroz šest dana tečaja vodili su nas naši mentori Nick Praulins i Marius Ketels.
Tečaj je bio organiziran oko tri važna pitanja: Where does my energy actually go?, What am I already good at? i Can I name what I feel? Svako od ovih pitanja bilo je povezano s konkretnim alatom koji smo tijekom tjedna upoznali i isprobali. Posebno mi se svidio pristup prema kojem motivaciju ne trebamo nužno „pronaći“, već trebamo prepoznati i imenovati ono što nam oduzima energiju te pokušati napraviti promjene tamo gdje je to moguće. Prvi dio tečaja bio je posvećen temi Burnout Is a Mismatch, Not a Mood. Umjesto da se na umor i stres gleda kao na jednu opću pojavu, analizirali smo šest područja koja utječu na naše zadovoljstvo i energiju na poslu: workload, control, reward, community, fairness i values. Svako od tih područja promatrali smo kroz vlastito iskustvo i procjenjivali koliko smo njime zadovoljni. Posebno je zanimljivo bilo shvatiti da problem ne mora biti prisutan u svim područjima, nego često postoji jedno ili dva područja u kojima postoji najveći nesklad. Svoje smo rezultate prikazali pomoću aktivnosti Your Six-Sided Shape. Svaki sudionik označio je svoje rezultate na stranicama šesterokuta i njihovim povezivanjem dobio vlastiti „oblik“. Nije bilo važno pronaći prosječnu vrijednost, nego prepoznati najnižu točku, područje koje nam trenutno predstavlja najveći izazov. Ova jednostavna aktivnost potaknula nas je na razmišljanje o vlastitom poslu, ali i na razgovor s drugima o tome što možemo promijeniti.
Nakon toga prešli smo na temu Character Strengths. Mentor nas je podsjetio na nešto vrlo jednostavno, ali istinito, a to je da većina ljudi bez problema može nabrojiti svoje slabosti, dok se često teško sjetimo vlastitih snaga. Upoznali smo se s 24 karakterne snage iz VIA classification, koje su povezane sa šest širih vrlina. Svaki je sudionik trebao proučiti popis, izdvojiti snage koje ga najbolje opisuju i na kraju odabrati svojih pet najvažnijih signature strengths. Posebno mi je bila zanimljiva aktivnost u kojoj smo trebali razmisliti o tome koje bi naše snage prepoznali drugi ljudi. Razgovarali smo s kolegama i pokušali otkriti postoji li neka dobra osobina koju oni vide u nama, a sami je možda nismo odmah prepoznali. Razmišljali smo i o tome koristimo li dobre strane svog karaktera dovoljno u svakodnevnom radu te kako bismo neku od njih mogli namjerno upotrijebiti u dijelu posla koji nam je najmanje zanimljiv. Ideja da u zahtjevnim trenucima ne trebamo uvijek početi od onoga što nam nedostaje, nego od onoga što već imamo, čini mi se posebno korisnom za rad u školi.
Jedna od najzanimljivijih aktivnosti bila je The Magic Garden. Zadatak je bio nacrtati vlastiti život kao vrt u kojem svaki dio ima svoje značenje. Cvijeće predstavlja naše snage, vrijednosti i ono što nam donosi radost, stabla predstavljaju ono što nas štiti i daje nam oslonac, vrijeme predstavlja ono što ne možemo kontrolirati, ograda naše granice, trnje izazove s kojima se trenutno susrećemo, a otvoreno tlo predstavlja nove ideje i mogućnosti koje još nismo zasadili. Iako se na prvi pogled činilo kao jednostavna i pomalo neobična aktivnost, upravo je zbog toga bila vrlo zanimljiva. Nismo trebali znati crtati niti napraviti lijepu sliku, nego jednostavno prikazati ono što se trenutno nalazi u našem „vrtu“. Nakon crtanja razgovarali smo s partnerom i pokušali objasniti pojedine dijelove svog vrta. Aktivnost nas je potaknula na razmišljanje o tome što nas trenutno podržava, koji su naši izazovi i gdje postoji prostor za nešto novo. Drugi važan dio tečaja odnosio se na Naming What You Feel, odnosno emocionalnu osviještenost. Često u svakodnevnom životu koristimo samo nekoliko riječi kojima opisujemo gotovo sve: fine, tired, stressed, busy. Iako su te riječi točne, one su preširoke da bismo na temelju njih mogli zaključiti što nam je zapravo potrebno. Zato smo učili preciznije imenovati ono što osjećamo. Upoznali smo se s Feelings Wheelom, koji se sastoji od tri kruga. U središtu se nalazi šest osnovnih osjećaja: happy, sad, angry, scared, surprised i bad, a prema vanjskim krugovima osjećaji postaju sve preciznije opisani. Tako, primjerice, umjesto da kažemo samo angry možemo pokušati pronaći precizniji osjećaj poput frustrated, disappointed, annoyed ili let down. Takav precizniji izraz može nam pomoći da shvatimo što nam je potrebno i što možemo učiniti. Ovu smo temu dodatno istražili kroz aktivnost The Feelings Interview. Svaki je sudionik trebao odabrati jedan stvaran događaj iz posljednja dva tjedna – primjerice uspješan sat, težak razgovor,
situaciju s učenikom ili neki sastanak. Pokušali smo otkriti ne samo kako smo se osjećali, nego postoji li neki drugi osjećaj ispod onoga prvoga i što nam taj osjećaj pokušava reći. Ono što mi se posebno svidjelo jest činjenica da se isti pristup može vrlo jednostavno primijeniti i u radu s učenicima. Kroz cijeli tečaj naglasak je bio na tome da ono što smo naučili ne ostane samo lijepa uspomena iz Stockholma. Zato smo na kraju dobili vrlo konkretan plan za Back at School: Your First Month. Na kraju tečaja osvrnuli smo se i na cijeli tjedan kroz Learning Journal, razmišljajući o trenutku koji ćemo pamtiti, snazi koju smo najviše koristili, onome što smo naučili o vlastitim emocijama i onome što možemo drugačije napraviti po povratku u školu. Iako je tečaj bio usmjeren prvenstveno na učitelja kao osobu, smatram da se gotovo sve aktivnosti mogu prenijeti i u učionicu. Razgovor o osjećajima, prepoznavanje vlastitih snaga, osvještavanje onoga što možemo, a što ne možemo kontrolirati te otvoren razgovor o izazovima mogu biti korisni i učenicima. Ponekad upravo kratka aktivnost ili jedno dobro pitanje mogu otvoriti prostor za razgovor koji inače ne bismo započeli. Naravno, bilo je i dovoljno slobodnog vremena za upoznavanje grada i svih njegovih znamenitosti. Stockholm za mene nije bio samo nova destinacija i još jedno stručno usavršavanje. Bio je prilika za učenje, razmjenu iskustava, promišljanje o vlastitom radu i, možda najvažnije, podsjetnik da i učitelj treba vrijeme za sebe, svoje ideje, svoje osjećaje i svoje „otvoreno tlo“ na kojem može zasaditi nešto novo.