Jantar - prva škola u Hrvatskoj s GSS akreditacijom za ekološki održivo poslovanje
Novosti

Jantar - prva škola u Hrvatskoj s GSS akreditacijom za ekološki održivo poslovanje

Piše: Josip Sobin, direktor

Jedna od najpoznatijih američkih filozofija je tzv. NIMBY – kratica za „not in my back yard“ (u prijevodu: „ne u mom dvorištu“). Jednostavno rečeno, njih nije briga šta se događa u svijetu, dokle god se to ne događa u njihovoj zemlji. Tijekom devet godina života u SAD-u ovo je valjda bila jedina stvar koja me je neopisivo nervirala, ali sam je istovremeno cijenio. Amerikanci su, ako ništa drugo, davali puno važnosti očuvanju svoje vlastite države.

Kad sam se 2008. vratio u Split, sa sobom sam donio svoje stečene navike odnosa prema okolišu, prvenstveno u vidu maksimalne redukcije otpada i reciklaže svega što je moguće. Sjećam se da su mi se prijatelji u početku smijali zbog mog skupljanja PET ambalaže (to je bilo nešto prije nego su uvedene naknade za povrat, što je praktički eliminiralo PET ambalažu iz hrvatskog otpada). Tada nitko nije razmišljao o ekološkoj katastrofi zvanoj Karepovac koja je do nedavno predstavljala jedan od najvećih problema u našem okruženju. Svakako se činilo da, za razliku od Amerikanaca, nikoga nije briga za naše vlastito dvorište i hoćemo li ga sutra imati.

Jedanaest godina kasnije napravili smo neke pomake, ali i dalje minimalne. Promislite samo o sljedećoj situaciji: otok Šolta, oaza održivog razvoja, proizvođač organskog maslinovog ulja s međunarodnim priznanjima i dom ćuvitama (sovama) koje baš i ne možete svuda vidjeti u tolikoj mjeri (uglavnom zbog poremećenog okoliša) nedavno je uvela mehanizme gospodarenja otpadom. Stanovnici uredno razdvajaju svoju plastiku, metal, papir i staklo u vrećice Komunalne Bazilije Šolta (većina ih čak proizvodi svoj kompost od organskog otpada). Te vrećice se odvoze na otočni deponij gdje se reciklažni materijali uredno balira. I onda – ništa! Naime, nema prerađivača u Hrvatskoj koji je voljan taj otpad skupiti i odvesti u svoje pogone gdje bi se taj otpad reciklirao. Možete li vjerovati da u cijeloj Hrvatskoj nema tvornice koja je voljna preuzeti besplatnu sirovinu???

Očuvanje okoliša nije floskula o kojoj pričaju ovi ili oni – to je stvarna tema s izuzetno opasnim posljedicama. Pri tom, samo se malo okrenite oko sebe, pogledajte ovu ljepotu koja nam je servirana na pladnju i zaključite je li vrijedno poduzeti sve što možemo da bismo to sačuvali što duže možemo. Ja sam osobno od vjerovanja da je malo toga u životu važnije od okoliša. Uostalom, najviše svog vremena provodim u moru ili na moru, pa mi je stoga itekako bitno da ostane ovako plavo i čisto.

Kada sam doznao da je kolega Jonathan Dykes pokrenuo inicijativu Green Standard Schools (sustav akreditacije za škole stranih jezika koje doprinose očuvanju okoliša) odmah sam se stavio na raspolaganje na koji god način je bilo potrebno. Jonathan je prepoznao moju ekspertizu iz biologije i ekologije, te sam tako sudjelovao u samom procesu izrade standarda. Želja mi je, naravno, bila i da Jantar postane prva članica GSS-a, zbog čega sam se malo iznervirao kada me u tome prestigla kolegica i draga prijateljica Joanna Paolinelli iz British School Pisa u Italiji. Iako je poslovanje Jantara već uvelike bilo usklađeno s propisanim standardima, neki procesi zahtjevali su revizije i prilagodbe. U međuvremenu je GSS akreditaciju stekla jedna škola iz Francuske, pa Sjeverne Irske, pa Engleske... Međutim, i dalje s ponosom mogu reći da je danas Jantar postala peta škola na svijetu koja je primila GSS akreditaciju, te na taj način demonstrirala svijetu da našim poslovanjem činimo sve što možemo da smanjimo negativan utjecaj na naš okoliš.

Ne zaboravite da ste i vi, naši polaznici, neizbježni dio tog obećanja.

Zakoračite s Jantarom u zeleni svijet bez granica.


Prijavite se na vrijeme
Prijave za Tečaj